Lorena Ouahchia

Iako pomalo zbunjujuća po prirodi, nikakve dvojbe nije bilo oko odabira zanimanja ove novinarke. Prisjeća se jednog od svojih prvih poklona, drvenog mikrofona kućne radinosti njezina djeda.  Taj mikrofon nikada nije bio uštekan u struju, no ona bi u njega pričala po cijele dane (imala publiku ili ne). Pa bi propitkivala, slušala, zastajkivala, njuškala, istraživala… ukratko novinarila.

Odnos između radija i sebe opisuje kao isklišejiziranu ljubavnu priču koja se dogodila ‘na prve minute etera’ još na faksu u Lepušićevoj 6. Svidjela joj se ta užurbanost, živost, ludost i radost koja uslijedi nakon svega. Sastavni je dio informativne redakcije Yammatovog tima, ozbiljna, staložena i mirna ispred mikrofona…a u redakciji politički nekorektna, glasna i kreativna.

Sluša sve, a najviše voli čuti ljude. Njihove želje, strahove, životne priče i male pobjede. Najvećim uspjehom smatra krug ljudi koji je okružuje, bila to obitelj ili prijatelji. Rado će popričati s vama kad god ju sretnete, no možda s malo manje entuzijazma ako je to rano ujutro.